Psalms 144

1Blagosloven Gospod, grad moj, koji uči ruke moje boju, prste moje ratu, 2Dobrotvor moj i ograda moja, utočište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.

3Gospode! šta je čovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš? 4Čovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.

5Gospode! savij nebesa svoja, i siđi; dotakni se gora, i zadimiće se. 6Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.

7Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuđinaca, 8Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

9Bože! pjesmu novu pjevaću ti, u psaltir od deset žica udaraću tebi, 10Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga mača. 11Izbavi me i otmi me iz ruke tuđinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

12Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kćeri naše kao stupovi prekrasno izrađeni u dvoru; 13Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim.

14Volovi naši neka budu tovni; neka ne budu napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim. Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!

15